Savjet roditeljima: Usmjerite aktivnosti na raspustu u korisne svrhe
Tokom raspusta ne insistirajte da se dijete ponaša kao da škola i dalje traje. DOZVOLITE MU DA UŽIVA U RASPUSTU.
Raspust je oduvijek bio period koji djeca s nestrpljenjem i radošću čekaju, jer tada nema školskih obaveza, učenja, pisanja domaćih zadataka, a opet, slobodnog vremena ima napretek. To je vrijeme namijenjeno dječijem odmoru i relaksaciji, nakon čega djeca tako opuštena treba ponovo da sjednu u školske klupe i vrate se starim/novim obavezama.
Nakon raspusta učitelji i nastavnici imaju često poteškoća da učenicima vrate one njihove radne navike, tempo učenja i uopšte predstavu o tome da je škola počela, a sa njom i sve školske obaveze. Zato je potrebno da roditelji usmjere aktivnosti svoje djece tokom raspusta u korisne svrhe, ali da ih pritom ne opterete, nego da im daju prostora i za zasluženi odmor. Jer, kako je raspust i predviđen za odmor, onda, dragi roditelji, potrudite se da to i priuštite svojoj djeci.
Prije svega, treba da znate da se odmorom, ni fizičkim, a ni psihičkim, ne može nazvati prepuštanje djeci da sve vrijeme provedu igrajući se na ulici ili gledajući televizor, igrajući play station, igrice na računaru i slično. Zašto? Zato što djeca nemaju izgrađen osjećaj za mjeru i granicu kada nešto rade, a posebno kada se igraju na ulici.
Igra da, ali ne isključivo na ulici ili igralištu, jer se tamo dijete može igrati skoro svaki dan i mimo raspusta, zato što se tamo uglavnom fizički umori. Na ulici se dječija igra uglavnom svodi na fizičke aktivnosti. Djeca igraju odbojku, između dvije vatre, fudbala, preskaču štrik, trče, ukratko dosta su pokretljivi, znoje se, zadišu se… Znamo da se usljed većih tjelesnih aktivnosti pluća šire zbog veće potrebe za unošenjem kiseonika u organizam, a sve zbog bržeg tempa disanja i otkucaja srca. Zbog ovih lančanih reakcija, nikako nije preporučljivo da djeca pritom udišu prašinu, izduvne gasove, smog, jednom rječju, zagađen vazduh. Zato se preporučuje da se bar tokom raspusta djeci priušte sve te, njima drage aktivnosti, ali na čistom vazduhu. Upriličite posjetu baki i djedu ili rodbini na selu ili prigradskom naselju, odlazak na neko izletište, planinu, jezero, rijeku. Uglavnom, bitno je da ste što dalje od gradske vreve i automobila.
Drugi, veoma bitan razlog zbog kojeg dijete ne treba da prepustite najviše ulici tokom raspusta je i taj što na ulici dijete može da, vrlo često, čuje ružne riječi, vidi loše ponašanje druge djece i da se i ono počne time povoditi. Vodite računa o tome s kim se vaše dijete druži. To ne znači da treba da glumite policajca i da mu po svaku cijenu zabranite druženje sa vršnjacima. Važno je da kod djeteta usadite kritički stav o tome s kim treba da se druži i šta može od nekoga da usvoji. Ako vi od svog prijatelja usvojite neku poštapalicu i postanete svjesni toga, to treba da naglas prokomentarišete i da se prekorite za to, ali i da diskretno na to skrenete pažnju i onome od koga ste je preuzeli. Dijete će to sigurno uočiti i imitiraće vas. Na sličnim primjerima možete uveliko indirektno da utičete na odabir prijatelja svoga djeteta i na njihov uticaj na njega. Ono što je važno jeste da budete sigurni da neku lošu naviku dijete nije preuzelo od vas. Trebate odmah reagovati i upitati dijete od koga je to preuzelo i usvojilo (Ti to nikada ne bi rekao/la. Od mene to sigurno nisi čuo/la). Čak i ne morate da direktno upitate dijete ko od njegovih vršnjaka govori nepristojne i ružne riječi ili se loše ponaša. Ono će to samo zaključiti. Da bismo na neki način zaštitili dijete od loših uticaja vršnjaka (ružnih riječi, manira, lošeg ponašanja, ophođenja s drugima), ne smijemo dijete izolovati, jer su vršnjaci bitni subjekti njegove socijalizacije, ali zato možemo nenametljivo uticati na to s kim će se družiti. Najvažnije od svega je da ne vršimo pritisak na dijete. Ako primijetimo da se neki njegov prijatelj agresivno ponaša, možemo da svom djetetu ukažemo na taj loš oblik ponašanja ne dovodeći ga u vezu sa njegovim prijateljem. Na primjer, ako vidite tako nešto na TV-u, prokomentarišite to sa djetetom. Bitno je da tom prilikom ne spominjete njegovog druga i ne kritikujete ga, jer je dijete u tom trenutku subjektivno i sigurno će početi da ga brani, a vama će prebacivati to da se previše miješate u njegov život.
Djeca bez osmišljenog slobodnog vremena znaju da provode sate na ulici, dječijem igralištu, pa tako iz dosade upadaju u razne nevolje. Da bismo dijete zaokupili korisnim i lijepim aktivnostima, generalno, i mimo raspusta, možemo djetetu predložiti da se upiše u neki sportski klub, u izviđače, u muzičku školu, kulturno-umjetničko društvo, neku od sekcija u školi i slično. Samim tim, dosta je manja vjerovatnoća da će dijete biti pod negativnim uticajem vršnjaka, a što je najbitnije, tamo će usvojiti nova znanja i vještine koje će da krase njegovu ličnost, čak i kada odraste i prestane tim da se bavi.
Raspust nije vrijeme kada dijete treba forsirati da čita školsku lektiru. Današnja djeca sve manje čitaju, a kada im dozvolite izbor provođenja slobodnog vremena, to je uglavnom sjedenje ispred računara ili televizora. Zato roditelji, pokušavajući da kod djece formiraju naviku čitanja, upućuju ih na čitanje školske lektire. Međutim, to je uglavnom kontraproduktivno, jer ta literatura nije njihov lični izbor. Umjesto toga, podržite čitanje uopšte. Dozvolite im da čitaju ono što je njihov izbor i, ma koliko bilo daleko od škole, to će ih više privoljeti čitanju nego lektira. Otiđite zajedno sa djetetom u Gradsku biblioteku i neka izabere knjigu koju ono želi da čita. Iako ne pročita od korice do korice, bitno je kod djeteta stvoriti naviku čitanja.
Dragi roditelji, UŽIVAJTE U RASPUSTU SA SVOJOM DJECOM!!!
